24. 1. 2013.

Poljubac Milosti


Original: KISS OF GRACE

MOŽDA SE UPRAVO SADA OSEĆATE NESIGURNO, POSEBNO U ONIM TIHIM MOMENTIMA PRE NEGO ŠTO ODETE SPAVATI , ILI UPRAVO NAKON BUĐENJA. MOŽETE OSEĆATI TU NESIGURNOST KAO ZBIJENOST UNUTAR VAŠEG TELA, KLUPKO UNUTAR VAŠIH MISLI ILI KAO TEŽINU U VAŠEM SRCU. AKO NE REŠAVATE OVU RASTUĆU NELAGODNOST TAKO ŠTO POPIJETE ČAŠU VINA SVAKO VEČE, ILI TAKO ŠTO ĆETE ODVRATITI SEBI PAŽNJU PUŠTAJUĆI DA VAS USISA NEČIJA TUĐA NEREŠENA DRAMA, TADA SE, SVAKO MALO, MOŽETE OSEĆATI UZNEMIRENO.

Ponekad, u mračnim momentima, može izgledati kao da vas je ceo vaš unutrašnji rad izneverio. Ovi osećaji očaja za koje ste mislili da su razrešeni, vraćaju se kao potpuno netaknuti vašom posvećenošću emocionalnom čišćenju. Takođe, postoje i izbori sa kojima se morate suočiti; veliki izbori u vezi „pojavljivanja“ i „obavezivanja“. I, kao dodatak ovome, postoje momenti takve ekstremne mentalne konfuzije, momenti u kojima biste radije utrčali u tamu poznate prošlosti, nego što biste se suočiti sa izazovom koji se odigrava u tom trenutku.

Ne očajavajte.

Ako vam se upravo ovo dešava sada, blagosloveni ste. To je poljubac milosti na bolno mesto u vašem srcu. To univerzum obraća posebnu pažnju na vas zato što ste radili naporno da povratite vaš osećaj izvornosti. Niste neuspešni; uspešni ste. Ovi mračni šapati iz prošlosti su odjeci jezgra rane koja vas je toliko dugo činila slabim, nesigurnim i nesposobnim da izjavite: „To je to! Ja sam ovde sada. Svaku nit svoje pažnje ja stavljam u ovo životno iskustvo. Ja sam na raspolaganju.“ Ova nelagodnost ima miris i ukus kao dno bačve.

Postoje ljudi oko vas koji možda ne osećaju snagu ovog momenta, kao što je osećate vi. Mnogi su majstori u sakrivanju ovih svojih unutrašnjih potresa sa društveno prihvatljivim oblicima razonode i samo-pomoći. Oni mogu odbrambeno izjaviti: „O čemu ti to pričaš? Sve je odlično. Ja sam odlično.“ Blagoslovite ih, jer se  sakrivanju u svojim, pažljivo smišljenim čaurama dremeža. Spavanje je neophodno za one kojima je još uvek potreban odmor.

Nije bitno šta drugi misle. Brzo shvatate da više ne možete razgovarati sa drugim ljudima o vašem iskustvu koje se odvija. Priča koju pričate, ona koju ste neumorno pričali drugima iznova i iznova, nije rešenje, ne sadrži nikakve odgovore. To je samo priča; nije čak više ni interesantna. Ovo je momenat, upravo sada, sa ključnom preciznošću, kada shvatate da nemate više od koga da tražite, kome da pričate i koga da pitate. Ne postoji niko ko može da zna umesto vas.

Ova tama koju osećate kako izranja je uzročni odjek, koji jednom kad bude integrisan, preobražava vašu pažnju od oslanjanja na spoljašnji svet do prihvatanja unutrašnjeg sveta. Ovaj trenutak je predstojeći „korak vere“. Zato je ovo trenutno iskustvo tako puno izazova; to je ultimativni izazov.

Ni jedna diskusija niti rasprava ne može vas uvesti iz spoljašnjosti u unutrašnjost. Drugi mogu reći: „ Ja već živim na ovaj način, ja sam već postigao mir sa samim sobom.“ Ne obraćajte pažnju na ono što drugi kažu o svom iskustvu. Ne upoređujte vaše iskustvo sa bilo čijim iskustvom. Kada je reč o našoj unutrašnjoj borbi za autentičnost, mi ljudi, smo majstori samoobmane. Činjenica je da nije više važno kroz šta prolazi neko drugi; važno je samo kako vi vrednujete vaše iskustvo ovog fantastičnog razvijanja. Trenutak u kome živite u sadašnjosti, je mesto gde za vas počinje akcija; bez obzira da li odgovarate ili reagujete na taj momenat, to je mesto gde se vaša istinska duhovnost obelodanjuje.

Ako je momenat mračan, osetite ga i poštujte ga; predajte se njegovoj suštini. Dozvolite mu da postoji. Ova drevna tama izbija da bi bila blagoslovena vašom saosećajnom pažnjom. Od vas se traži da volite taj momenat da bi i on mogao evoluirati. Ipak tokom celog ovog susreta zapamtite to da treba redovno da obasipate ovaj tekući momenat osećajnom molitvom koja odašilje vašu nameru za vas, a time i za svet.

Ne sakrivajte se od onoga što jeste. Ne sakrivajte se više od bilo čega.

Zapamtite, u nekom trenutku od vas će se tražiti da delujete. Da, znate da treba da izađete iz svog mesta prividne sigurnosti i da napravite izbor. Postoji nešto što dolazi k vama i od čega ne možete pobeći. Možete ga osetiti; to je opipljivo. Ako pokušate pobeći, slepo ćete uleteti u gužvu. Vaš strah raste, jer tim izborom koji morate napraviti, vi, ujedno, preuzimate i obavezu. Toliko dugo ste vi potpuno izbegavali da se obavežete vašem ljudskom iskustvu. Ta čaša vina, ta cigareta, ta tableta, taj TV daljinski, taj konstantan pokušaj “filovanja”... živeli ste tako otkako znate za sebe. Ipak, stav “čekanja da vidimo šta će se desiti pre nego što učinimo prvi korak” nije više upotrebljiv. Nema ničeg autentičnog u tom stavu. To je ono što vi osećate sada, sve što je neautentično u vašem sadašnjem položaju.

Radi se o tome da je ova godina, ovaj mesec, ovaj momenat, ovaj trenutni opažajni pomak - autentično prikazivanje. Niko vam ne može reći šta “autentično” znači za vas, šta znači vama, ili šta stvara taj odjek kad je potpuno izražen kroz vas. Samo vi možete otkriti to kroz delovanje, ne kroz razmišljanje ili raspravu.
Nema više nikog da pita “šta učiniti?”. Nikada ga nije ni bilo. To je velika iluzija iz koje se sada budite. Ovo saznanje je tama koja sada pokušava da vas obavije kasno noću, ili u ranim jutarnjim satima. Ovo saznanje je učitelj koji dolazi iznutra da otkrije gde ste krenuli bez njega. Ako uronite u njegove ruke, staćete na svoje noge. To je upravo ono što treba da se desi. To je poljubac milosti.

“Na ovaj ili na onaj način
Naći ću te,
I dobiću te, dobiću te....” - Blondi

“Ne radi se o tome da se osećamo bolje – radi se o tome da postanemo bolji u osećanju.”